Kujaba, zaboravljeni grad-favela

[dropcap]KUJABA[/dropcap] Mnogi se već sada pitaju da li je Svjetska fudbalska asocijacija (FIFA) pogriješila što je planetarni šampionat povjerila Brazilu, “egzotičnoj” i ogromnoj zemlji Latinske Amerike u čijim mnogim dijelovima ljudi žive na ivici ili ispod egzistencije, a kriminal caruje na svakom koraku.

Daleko od blistavila prelijepe Kopakabane u Rio de Žaneiru je Kujaba, grad u blizini granice Brazila s Bolivijom, u kojem su sinoć na Mundijalu igrali Bosna i Hercegovina i Nigerija.

Brojni od 600.000 stanovnika glavnog grada regije Mato Groso pokušavaju da sreću potraže u drugim dijelovima Brazila, potvrdili su mnogi u razgovoru sa specijalnim izvještačem Anadolu Agency (AA) sa SP u Brazilu.

Trbuhom za kruhom sele se u Rio de Žaneiro ili Sao Paulo, a oni koji nemaju tu mogućnost i sreću primorani su da žive u gradu čije ulice oslikavaju svu bijedu u srcu Latinske Amerike.

Ljudi u većini četvrti Kujabe žive u trošnim kućama, kreću se prljavim ulicama, pa i ne čudi što mnogi obolijevaju od zaraznih bolesti u dijelu Brazila gdje se temperature zimi kreću oko 30 stepeni Celzijusa, a ljeti rastu i na nepodnošljivih 50.

“Kujaba je zaboravljeni grad. Ovdje je priroda najljepša na svijeta. U neposrednoj blizini grada je najveća močvara na planeti, Panatanal, po kojoj je nazvan i stadion na kojem je odigrana sinoćnja utakmica. Međutim, to nije dovoljno da bi živjeli bolje. Naši potencijali su neiskorišteni. Dobro živi samo 10 posto građana Kujabe, a nas 90 posto je na prosjačkom štapu”, priča Roberto, mladić koji na ulicama sakuplja smeće i, kako kaže, svakodnevno ima pune ruke posla.

Mnoge ulice Kujabe su puste i usred dana. Ljudi se plaše šetati po siromašnim četvrtima, jer je na hiljade osoba “jednostavno primorano živjeti od pljačke i kriminala”, reći će vam građani Kujabe. Iole legalna trgovina caruje samo na buvljim pijacama, higijenski neuslovnim.

Ovdje nema favela, jer cijeli grad je jedna velika favela.

Utakmice Mundijala za temperamentne stanovnike Kujabe su tračak nade i “lažne sreće” u neizvjesnoj budućnosti.