[dropcap]SARAJEVO[/dropcap] Dragan Marković je od dolaska na klupu rukometne reprezentacije BiH najavljivao da želi svoju zemlju odvesti na veliko takmičenje. Tu želju je 15. juna ove godine, na senzacionalan način, i ostvario.
Eliminisao je s bh. rukometašima veliki Island, ali sada, za Nezavisne novine, naglašava kako je pred njim i njegovim izabranicima tek najteži posao – potvrda kvaliteta i svjetske klase.
U trenerskoj karijeri za Markovića je ovo najveći uspjeh dosad, dok kao igrač nikada neće zaboraviti osvajanje Kupa IHF sa banjalučkim Borcem 1991.
Koji Vam je draži uspjeh od dva spomenuta?
MARKOVIĆ: O tome ne želim ni razmišljati, niti ta dva sjajna rezultata porediti. Pehar s Borcem sam osvojio kao igrač, a ovaj plasman na Svjetsko prvenstvo ostvario kao trener, tako da te dvije stvari ne bih uopšte miješao.
Pred ogleda s Islandom ste govorili da imate bolji tim od njih. Jeste li u to zaista vjerovali?
MARKOVIĆ: Prije svega želio sam svojim igračima da otvorim oči i da im podignem samopouzdanje, u čemu sam i uspio. Sa druge strane vjerovao sam u njih i njihove kvalitete.
Kakve su bile reakcije Islanđana nakon eliminacije od bh. tima?
MARKOVIĆ: Imam jako puno prijatelja Islanđana, ljudi s kojima sam igrao u Bundes ligi i kasnije sarađivao na razne načine. Međutim, od naše utakmice u nedjelju niko se ne javlja niti šta priča. Nešto su se ućutali, ne znam zbog čega. Samo mi je njihov selektor Aron Kristjanson onako gorko čestitao nakon utakmice. Nisu se pokazali kao neki dobri domaćini. Naprotiv, prijem na Islandu je bio užasan. Od smještaja do hrane – ništa nije bilo na potrebnom nivou. Misle da smo mi “levati”. Sada mogu misliti šta hoće.
Atipično za naš mentalitet, kada su Islanđani okrenuli rezultat i poveli, Vaši igrači nisu psihički pali. Kako ste to uspjeli?
MARKOVIĆ: Zovnuo sam tajm aut i rekao im da ne damo nikome da nam otme ovo što imamo. Bio je to više motivacioni govor, taktiku nisam ni spominjao. Samo sam tražio mir kod svojih igrača u datom trenutku. Još smo mi zelena ekipa za ovakve utakmice, ali su momci to sjajno izgurali.
Ivana Karačića su dva puta iznosili s terena, ali on se vraćao?
MARKOVIĆ: Kod prvog udarca Karačića su iznijeli s terena u skoro nesvjesnom stanju. Taj start je bio definitivno za crveni karton, ali sudije su ćutale. No, Karačić je sjajan momak i prvo što je pitao kada je malo došao sebi bilo je: “Jesam li dao gol?” Nakon toga se još malo odmorio i odmah vratio na teren. Svi ovi momci bili su spremni ići na glavu za svaku loptu. Svi su dali svoj doprinos, pa čak i oni koji nisu igrali. Imamo na okupu sjajnu generaciju momaka, pred kojom je lijepa budućnost.
Islandski reprezentativci igraju u najvećim evropskim klubovima. Može li se u budućnosti očekivati da i naši dobijaju takve ponude?
MARKOVIĆ: Svakako, oni su već sada interesantni mnogim klubovima. Međutim, stvari se u evropskom klupskom rukometu mijenjaju. Nisu više Španija i Njemačka najbolji izbor za igrače. Na Zapadu je to Francuska, a interesantno je da se Mađarska, Poljska i Rumunija najviše otvaraju s novcem i nude najbolje ugovore. Kvalitet našim reprezentativcima garantuje da će oni u naredne dvije ili tri godine biti jako zanimljivi na tržištu.
Iako je rano o tome govoriti, prilikom pravljena spiska za Svjetsko prvenstvo hoće li ovi momci imati prednost ili ćete pokušati vratiti neke igrače iz prošlosti u bh. dres?
MARKOVIĆ: Ni u kom slučaju neću nikoga vraćati, ko nije želio igrati ili je otpao u prethodnom periodu. Ovi igrači su moj prioritet, oni su izborili plasman na Svjetsko prvenstvo i zaslužuju priliku da tamo pokažu šta znaju. Naravno, neće moći svi da idu, uvijek neko mora ostati kući. No, do tada ima još dosta vremena i u Katar će putovati oni koji u tom trenutku budu najbolji ljudski i igrački, niti jedan drugi kriterijum me ne interesuje.
Softver
Bilal Šuman, bivši bh. reprezentativac, ustupio vam je softver koji ste mogli koristiti u pripremi za Island. Koliko Vam je to koristilo?
MARKOVIĆ: Nismo nešto pretjerivali s tim, ali nam je bilo od velike koristi. Radi se o softveru koji vam pomaže da napravite analizu protivnika i to svedete samo na elemente koje želite objasniti igračima. Dakle, ne moramo zajedno sjediti i gledati utakmice rivala po nekoliko sati.
