[dropcap]BANJALUKA[/dropcap] Šest utakmica u fudbalskoj Premijer ligi BiH bilo je dovoljno upravama Zvijezde iz Gradačca i Radnika iz Bijeljine da uruče “šut karte” svojim trenerima.
Nermin Huseinbašić i Srđan Bajić su prvi “platili glavom” katastrofalan start svojih ekipa. Trenerski posao se još jednom pokazao nezahvalnim, bar na našim prostorima.
Nisu se uprave Zvijezde i Radnika upitale zašto Mančester Junajted nije otpustio Dejvida Mojesa u trenucima kada je svima bilo jasno da neće ispuniti projektovane ciljeve. Nisu se ni upitale da li bi njihovi timovi osvojili bod ili dva više da se na klupi, nekim slučajem, našao jedan Murinjo ili Gvardiola.
Kvalitetan trener može da ukomponuje ekipu da daje više od svojih objektivnih mogućnosti, ali pored sebe mora imati bar podjednako kvalitetne igrače. Ako igrači ne dolaze na treninge ili ne žive sportskim životom, kao što je stidljivo napomenuo Huseinbašić, ni Bog neće pomoći njihovim klubovima da sačuvaju premijerligaški status.
Krivica za jedan gol i jedan bod u šest utakmica ne smije se svaljivati samo na trenerska pleća. Članovi bilo koje uprave moraju biti pošteni i odgovoriti na pitanje ko je odgovoran za dovođenje nekvalitetnih igrača (simptomatično je da se oni uvijek, bez razlike, nazivaju “pojačanjima”), koliko gledalaca im dolazi na utakmice, zbog čega ne održavaju redovno službeni sajt ili zašto se ne ulaže u vlastiti kadar (svijetli primjer Ajaksa). Za par sati treninga dnevno premijerligaške zvijezde i zvjezdice uzimaju na ime plate previše novca, najčešće budžetskog, a kao da to nije dovoljno – najčešće uz to imaju plaćen smještaj, hranu i mnoge druge beneficije. Odgovornosti – nimalo.
Umjesto da dovedu u red nedisciplinovanog igrača ili se zahvale “menadžerima”, koji prvenstveno brinu o vlastitim provizijama, najlakše je smijeniti trenera kojeg su do juče dizali u nebesa. Istim epitetima počastiće novog “iskusnog fudbalskog stručnjaka”, kojem će pružiti svu logističku podršku. Do novog poraza.
Loši rezultati na travnatom terenu direktna su posljedica lošeg rada Uprave. Da je Uprava bolja ne bi joj zakon ležao u topuzu, a “tragovi smrdili nečovještvom”. Voditi klub je isto što i voditi firmu. Ciljevi su slični – izvući maksimum iz svojih kadrova kako bi se ostvarili pozitivni rezultati. Ukoliko Uprava u tome ne uspije, ne može joj biti kriv ekonom. Riba, baš uvijek, smrdi od glave.
