[dropcap]BANJALUKA[/dropcap] Sa košarkaškog terena pored Zelenog mosta u Banjaluci, preko Crvene zvezde, pa do bronzane medalje sa reprezentacijom Srbije na Svjetskom prvenstvu za igrače do 17 godina ovog mjeseca u Dubaiju, najkraće je opisan put mladog košarkaša Nikole Popovića.
Rođeni Banjalučanin prešao je zanimljiv košarkaški put u vrlo kratkom vremenskom periodu. Najveći rezultat do sada je treće mjesto sa selekcijom “orlića” na šampionatu u Dubaiju. On i saigrači doživjeli su samo jedan poraz u sedam mečeva, piše Glas Srpske.
“Veliki napor i trud uložili smo u svakoj utakmici da bi došli do medalje. Nijedna utakmica na šampionatu nije bila ista jer su skoro svi protivnici imali drugačiji pristup meču, ali smo uspjeli sve da ih nadigramo. Dobar skauting protivničke igre prije početka dao je rezultat i, što je najbitnije, nijednu od njih nismo potcijenili, izjavio je Popović.
Ipak, u polufinalu su morali da pruže ruku Amerikancima.
“Imali smo priliku da ih izbjegnemo u polufinalu, a to bi se desilo da smo doživjeli poraz u grupnoj fazi od Argentine. Međutim, ni u jednom trenutku niko od nas to nije ni pomislio. Odlično smo odigrali prvo poluvrijeme pa čak i vodili poslije 20 minuta. Ipak, u nastavku susreta oni su pokazali klasu i sasvim zasluženo pobijedili. Imaju mnogo bolje fizičke predispozicije, dominantniji su i jednostavno su nas nadskakali. Istina je da smo bili taktički jači, ali oni su dobrim skokovima u napadu obezbjeđivali sebi po dva ili tri napada zaredom”, rekao je Popović, koji je visok 209 centimetara i igra na poziciji krilnog centra.
U borbi za treće mjesto poražena je Španija koja je na šampionatu do 16 godina prošle godine bila bolja od Srbije.
“Revanširali smo im se za taj poraz i to je bila velika želja mnogih mojih saigrača koji su tada doživjeli poraz. Nisam bio član te generacije koja je izgubila utakmicu trojkom u posljednjoj sekundi, ali smo im sada vratili. Poslije toga uslijedilo je veliko slavlje pošto smo ostvarili značajan rezultat. Španci imaju vrlo dobru ekipu sa nekoliko igrača koji su u stanju da dosta dobro probijaju odbranu i ulaze pod koš. Uz to imaju odličan šut za tri poena”, dodao je Popović koji je u šest odigranih utakmica na šampionatu prosječno bilježio 7,3 poena, 4,7 skokova i 1,3 asistencije za 12 minuta na parketu uz prosječan indeks uspješnosti 12,7.
Njemu je ovo ujedno bio i debitantski nastup u reprezentaciji Srbije.
“Pozivu selektora Vanje Guše nisam se nadao. Odigrao sam kadetsku ligu Srbije sa Crvenom zvezdom i evidentno je da su moje dobre partije nekome zapale za oko čim su me zvali. Vjerujem da sam ispunio očekivanja”, kazao je Popović, koji je bio samo jedan od šestorice igrača koji su u nacionalni tim došli iz redova beogradskih “crveno-bijelih”.
Njegov odlazak u redove beogradskog velikana bio je slučajan, a otkrio ga je menadžer dok je igrao košarku na betonskom terenu pored banjalučkog Zelenog mosta.
“Jednog dana bio sam na terenu, igrao basket sa društvom, a zatim sam šutirao na koš kada je naišao čovjek koji se predstavio kao menadžer i želio je da razgovara sa mnom. Pozvao sam oca i njih dvojica su zatim popričali. Taj menadžer me zamolio da šutiram na koš i odigram još nekoliko poteza. Kada sam to uradio on je ocu i meni rekao da će me odvesti u Zvezdu. Isprva mi je to bilo dosta čudno, ali smo brzo uspostavili kontakt i otišao sam u Beograd”, kazao je mladi Banjalučanin rođen 19. jula 1997. godine
Kontrolne treninge u glavnom gradu Srbije odradio je kod Slobodana Klipe, koji trenira juniorski tim Crvene zvezde i ima ulogu koordinatora za sve omladinske selekcije u klubu.
“Klipa me je doveo u tim. Tamo sam došao na njegov poziv i trodnevnu probu koju sam prošao. Prvo sam otišao u septembru prije dvije godine, ali tada sam već zakasnio pošto je tim bio formiran, a i škola je počela. Klipa je insistirao da ponovo dođem u januaru, što sam i uradio. Poslije toga sam ostao i od sljedeće sezone upravo će mi Klipa biti trener u juniorima. On je najzaslužniji za moj dolazak u Crvenu zvezdu i najviše sam napredovao radeći sa njim. Moram reći da u klubu imam idealne uslove za razvoj, rad i učenje”, istakao je Popović.
Kao i svaki mladi košarkaš tako i Nikola ima želju da zaigra u najjačoj ligi na svijetu.
“Prvo bih volio da zaigram za seniorski tim Zvezde jer je to klub za koji navijam i koji volim. Planiram da jednog dana izađem i na draft jer je NBA liga moja velika želja u kojoj bih volio da zaigram za Indijana Pejserse. Oni mi djeluju kao jedna od najboljih ekipa na svijetu. Osim Zvezde, u Evropi me ne interesuju mnogo drugi klubovi; jedino se ističe CSKA iz Moskve”, zaključio je Popović.
Glišić
Jedan od najboljih Nikolinih drugova iz reprezentacije, takođe Banjalučanin, Miloš Glišić nije imao sreće da bude dio bronzanog tima.
“Na posljednjem treningu pred sami polazak na prvenstvo Miloš se povrijedio i svima je bilo veoma žao što neće ići sa nama. Ovu medalju posvetili smo našem saigraču koji nije imao sreće da bude dio tima koji je stigao do bronze. On je ujedno jedan od mojih najboljih drugova”, rekao je Popović.
Dubai
U lijepom sjećanju ostaće mu i grad u kojem se održalo SP, a to je Dubai u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
“Osim bronzane medalje i velikog slavlja u posebnom sjećanju ostaće mi Dubai. To je nevjerovatan grad i svi oni izleti koje smo imali dok smo bili tamo. To je nešto posebno na svijetu i treba ga doživjeti”, kazao je Popović.
