Iako u Siriji već šest godina bijesni brutalni rat, fudbalska reprezentacija ove razorene zemlje je na pragu najvećeg ostvarenja u svojoj istoriji.
Sirijska reprezentacija je ostvarila jednu od najvećih pobjeda istoriji. U susretu treće faze azijskih kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2018. su golom u sudijskoj nadoknadi slavili sa 1:0 protiv Uzbekistana čime su održali nadu za plasman na prvo Svjetsko prvenstvo u istoriji.
Treću fazu kvalifikacija igra 12 reprezentacija podijeljenih u dvije grupe. Prve dvije reperezentacije iz svake grupe idu direktno u Rusiju, dok trećeplasirani razigravaju najprije međusobno, a nakon tog i s predstavnikom CONCACAF zone koja obuhvata Srednju i Sjevernu Ameriku te Karibe.
Sirija je ovom pobjedom došla na samo bod zaostatka za trećim Uzbekistanom koji je propustio priliku osigurati se na poziciji koja vodi u sljedeću fazu. Gol odluke je djelo Omara Khribina koji je hrabrom “panenkom” svladao golmana i donio važna tri boda svojoj reprezentaciji.
Rezultat Sirije je nevjerovatan kada se uzmu u obzir uslovi u kojima igraju. Domaće utakmice igraju u preko 7.000 kilometara udaljenoj Maleziji u koju moraju doći sedmicu dana ranije kako bi se prilagodili na vlažnu, tropsku klimu. Sirijskom savezu bio je veliki problem naći domaći teren zbog čega im je prijetila opasnost da uopšte ne učestvuju u kvalifikacijama.
Liga u raspadu, fudbaleri igraju za “siću”
Osim bezbjednosne situacije, problem su bile i sankcije koje su mnoge države nametnule režimu Bašara Al Asada, ali i tereni koji se ne razlikuju previše od prosječne livade.
Detaljna reportaža BBC-a o fudbalu u ratom zahvaćenoj Siriji otkriva koliko je teška situacija vezana uz fudbal i sport uopšteno. U državi podijeljenoj između raznih frakcija prvenstvo se igra samo u nekoliko većih gradova, najbolji igrači zarađuju tek oko 200 dolara mjesečno, navijači se boje u velikom broju dolaziti na stadione zbog straha od granatiranja, a većina reprezentativaca igra u okolnim državama.
Gotovo nevjerovatno zvuči podatak da Sirija ostvaruje dobre rezultate uprkos svim ovim problemima. Igrači su motivisani svojim sunarodnjacima pružiti barem malo sreće u teškim vremenima, a podrška im dolazi sa svih strana.
Fudbal kao utjeha u teškim vremenima
“Sport nema veze s politikom. Moramo ići naprijed, a sport šalje tu poruku koju moramo prenositi. Ako Sirija igra s nekom drugom reprezentacijom, naravno da ću je podržavati svim srcem,” rekao je BBC-u Isam Al Masri čiju je karijeru rat prekinuo s 18 godina, a danas djecu uči fudbalu u izbjegličkom kampu u Jordanu.
“Uprkos boli kojom su okruženi, ljudi još vjeruju i podržavaju nas. Najmanje što možemo napraviti je pružiti im sreću na nekoliko sati, molimo se Bogu da nam pomogne u tome,” rekao je stoper Omar al Midani.
Sirija sljedeću utakmicu igra protiv Južne Koreje, a eventualna pobjeda bi ih sasvim približila mjestu koje vodi u Rusiju. Prvu utakmicu su na “domaćem” terenu odigrali 0:0 i pokazali su da se mogu nositi i s jednom od najjačih reprezentacija kontinenta. Do kraja su preostale još četiri utakmice i biće zanimljivo vidjeti može li Sirija kreirati jedno od najvećih iznenađenja u istoriji kvalifikacija.
(dnevnik.hr)
