Dejan Plisnić: Tekstilac nije za potcjenjivanje

[dropcap]DERVENTA[/dropcap] Velike zasluge što je Tekstilac prošle sezone postao prvak Druge fudbalske lige Republike Srpske, grupa Zapad, i obezbijedio plasman u prvoligaško društvo pripadaju iskusnom čuvaru mreže i kapitenu ekipe Dejanu Plisniću.

Veteran na golu, koji je 23. jula napunio 39 godina, branio je mrežu Dervenćana na svih 26 utakmica i primio samo 13 golova.

“Osvojili smo zasluženo prvo mjesto, pri čemu smo imali ozbiljnog rivala u sastavu Krupe, s kojom ćemo dijeliti megdan i ove sezone. Sigurno da imamo ekipu koja nije za potcjenjivanje. Ova generacija, sa trenerom Mitrom Lukićem i pojačanjima koja su nam ovog ljeta stigla, može postati stabilan prvoligaš. Sportska Derventa to zaslužuje”, naglasio je Plisnić za Glas Srpske.

Njegovo ime već zauzima značajno mjesto u antologiji fudbala Republike Srpske, jer drži rekord koji će teško biti oboren. U vremenu od aprila 1999. do juna 2004. ostvario je 132 uzastopna nastupa na prvenstvenim prvoligaškim utakmicama prnjavorskog Ljubića. Rekord bi bio još ubjedljiviji da su računati i nastupi Plisnića na utakmicama Kupa Republike Srpske, kada je ovaj golman bio takođe nezamjenjiv.

“Ponosan sam na ovaj rekord, kao i na vrijeme provedeno u prnjavorskom ligašu. Iskreno, to mi je bila i odskočna daska za napredovanje. Uvijek ću se rado sjećati tih godina i društva koje je činilo Ljubić”, vraća se Plisnić u prošla vremena.

Poslije sezone u Borcu iz Banjaluke vratio se u Prnjavor, čineći najuspješniju poslijeratnu generaciju “plavih”, koja je 2005. i 2006. postala vicešampion Prve lige RS.

“Bila je to sjajna generacija, koju je predvodio trener Milan Vujasin. Moje naredne stanice bile su Brod, Doboj, Sloga iz Trna i Derventa, gdje sam formirao porodicu i zaposlio se. Po prirodi sam čovjek koji se dobro uklapa u novu sredinu, pa sam se brzo navikao i na način života u Derventi, gdje sam se oženio. Ne razmišljam o povlačenju sa terena, jer mi je tek 39 godina”, nastavio je Plisnić.

Prve fudbalske korake napravio je u rodnom Bugojnu, u najmlađoj selekciji Iskre, da bi početkom rata preselio u Sanski Most.

“U dresu Podgrmeča imao sam 1993. prvi seniorski nastup, i to u četvrtfinalu prvog Kupa Republike Srpske, protiv Šatora iz Glamoča. Svojevremeno, bio sam i član olimpijske i seniorske reprezentacije Republike Srpske, a posebno ću pamtiti jedan reprezentativni nastup u Njemačkoj”, navodi on.

Sa osobinama marljivosti, discipline i upornosti, urođenim talentom i smislom za odgovornost, Plisnić je našao svoje mjesto na listi najboljih golmana Republike Srpske. Služila ga je i sreća jer nikada nije ozbiljnije povrijeđen.

Kao otac tri sina, bio bi, kaže srećan da potomci krenu njegovim fudbalskim stopama, ali im, kako kaže, neće nametati svoju želju. Mališani su još u predškolskom uzrastu, pa će biti vremena da sami odaberu ono što najviše žele.

Za početak, imaju se na koga ugledati.

Kartoni

Obaveze na igralištu za Plisnića su, kako ističe, svetinja.

Nikada nije pauzirao zbog žutih kartona, a jedino isključenje imao je kao golman Poleta iz Broda, zbog igranja rukom van šesnaesterca.