Takmičarska komisija FS Španije donijela je presedan i istorijsku odluku o zatvaranju jednog dijela tribina Seviljinog stadiona.
Razlog te oštre kazne je brutalno vrijeđanje kapetana Reala Serhija Ramosa od strane domaćih navijača za vrijeme utakmice šesnaestine Kupa kralja odigranoj 12. januara u Sevilji.
Zatvoreni sektori stadiona biće N11 i N12, a pripadaju dijelu stadiona na kojem je smještena navijačka grupa ”Biris Norte’‘, radikalna grupa navijača Sevilje za koju je čak i Ministarstvo unutrašnjih poslova Španije potvrdilo da se radi o nasilnoj grupi.
Ovo je prvi put u istoriji španskog fudbala da je donesena ovako drastična kazna. Prije su klubovi zbog sličnih ispada svojih navijača plaćali samo novčane kazne, a drastična kazna donesena je zbog žalbe rukovodstva La Lige.
U žalbi stoji da su Real i Ramos ukupno uvrijeđeni osam puta, od čega su četiri uvrede bili upućene Ramosu nakon što je zabio gol i otišao da ga proslavi tačno ispred tog dijela tribine.
Sevilja je na zvaničnim stranicama najavila da će se žaliti na ovu odluku smatrajući kako nisu sve okolnosti uzete u obzir. Prvo će se žaliti Komisiji za žalbe, a ako bude potrebno ići će i na Sud za sportsku arbitražu.
Podsjećamo, 12. januara u revanš utakmici osmine finala Kupa kralja između Sevilje i Reala (3:3) na Ramon Sančez stadionu, Serhio Ramos dočekan je na nož, cijelu utakmicu bio je brutalno vrijeđan od strane domaćih Ultrasa, a kulminacija primitivizma dogodila se nakon što je zabio panenku.
Kako je Ramos dijete Sevilje, to mu je posebno zasmetalo jer je svoje prve fudbalske korake napravio baš na stadionu gdje je dočekan kao izdajnik.
Rođen je u obližnjem Kamasu, a u klub je došao kao desetogodišnjak, da bi devet godina kasnije, tačnije u ljeto 2005. godine, nakon samo jedne sezone u seniorskoj ekipi, postao najskuplji španski tinejdžer.
Real je za njega kao 19-godišnjaka Sevilji platio 30 miliona evra.
I dok je za navijače Reala postao bog, za pristalice Sevilje je izdajnik. Čovjek koji je, kako to oni tumače, prodao svoj grad, regiju i klub za ”bezvrijedne” Realove milione.
Svaki od njegovih povrataka u Sevilju, a u 12 godina ih je bilo puno, znači od prve minute utakmice uvrede i verbalne napade na njega sa sjevera Ramon Sančezu, a u vrijeđanjima se spominje i njegova majka.
Ramos rijetko slavi pogodak protiv Sevilje. On to ne želi iz poštovanja prema klubu u kojem je igrački stasao. Iz poštovanja prema Andaluziji, a on je ipak Andalužanin što uvijek ističe i čime se ponosi.
Ali, tog 12. januara, izvrijeđan od strane ”svojih”, nije htio da šuti i novinarima nakon susreta otvorio je dušu.
”Nisam pokazao nepoštovanje prema navijačima Sevilje, upravo suprotno. Pa golmanu Soriji sam tražio da mi oprosti jer sam zabio gol. Od onih koji su prema meni korektni tražio sam oproštaj, dok me za ove koji od početka do kraja utakmice vrijeđaju moju majku, ni najmanje nije briga. Svaki put kada se vratim ovdje ista je stvar i toga mi je više dosta. Nisam obožavatelj onih koji me vrijeđaju”, bjesnio je Ramos nakon utakmice.
”Za razliku od mene, Rakitić i Alves nisu djeca Sevilje, ali su takođe ovaj klub zamijenili drugim. I dok njih prilikom svakog povratka ovdje s novim klubovima dočekuju kao bogove, meni 90 minuta psuju majku. Ne, neću se mijenjati, ovdje sam došao da igram fudbal. Volio bih kada bi me u mom gradu dočekivali drugačije, jer ovo ničim nisam zaslužio. Kao što sam rekao, dolazim ovdje da igram fudbal. Ovo će, više ili manje, uvijek biti moj dom. Ali ja sam kapitan Real Madrida i uvijek ću braniti svoju ekipu”, govorio je tada Ramos.
(Index.hr)
