[dropcap]PRIJEDOR[/dropcap] Fudbalere Rudar Prijedora i naredne sezone, ali ovog puta u prvoligaškom društvu, predvodiće najiskusniji, ne samo među “zeleno-crnima”, nego i u Republici Srpskoj, Borislav Mikić.
On će 20. decembra napuniti 39 godina ali je još uvijek pravi virtuoz u kopačkama, neuhvatljiv za svoje čuvare, atraktivan za publiku, koja ga uvijek ispraća aplauzima i, kako kaže, “gladan lopte i utakmica”, piše Glas Srpske.
“Imam još uvijek motiva i ne želim da odem sada kada je klub, poslije pet godina takmičenja u premijerligaškoj konkurenciji, ispao. Drago mi je što je jedan takav stručnjak, kao što je Darko Nestorović, od samog početka izrazio želju da pomognem. Radimo dobro, raduje me što i mladi pokazuju želju i htijenje za dokazivanje”, naglasio je Mikić, koji je pravi uzor onima što dolaze.
Oduvijek je bio profesionalac “od glave do pete”.
“Prošao sam kompletnu školu fudbala zagrebačkog Dinama od šeste do 15 godine, ali su me ratna dešavanja sa porodicom vratila u Prijedor i u tadašnjem ljubijskom Rudaru sam bio prvotimac. Nastupao sam i za juniorsku ekipu”, istakao je popularni Mikara, kako ga od milja zovu saigrači i navijači.
Ratni vihor ga je odveo u Srbiju. Igrao je za: Slogu (Petrovac na Mlavi), smederevske Sartid i Željezničar, lajkovački Željezničar, čačanske klubove Borac i Remont, a najljepše trenutke doživio je u beogradskom Železniku.
“Sigurno je da ću zauvijek pamtiti 57. finale Kupa Srbije i Crne Gore 2005, kada smo u Beogradu, na stadionu Partizana, savladali Crvenu zvezdu sa 1:0. Imali smo odličan tim, koji je igrao na evropskoj sceni”, naglasio je Mikić.
Nastupao je za još jedan beogradski klub, Voždovac, a 2006. put ga je odveo u turski Dijarbakir. Uslijedio je povratak na prostore Republike Srpske, prvo u redove tada premijerligaša Laktaša, a potom u banjalučki Borac.
“Ne zaboravljam da su se u Borcu ponijeli ljudski prije dvije i po godine, jer su mi izašli u susret i omogućili da pređem u Rudar Prijedor, iako sam imao ugovor na još šest mjeseci”, naglasio je Mikić.
Bilo je nagovještaja da će sjesti u fotelju sportskog direktora “rudara”, ali on razmišlja samo o sadašnjosti.
“Najvažnije je da se klub stabilizuje, da opravdamo očekivanja i pokušamo da se borimo za sam vrh tabele. Sigurno je da ćemo, ukoliko nam se ukaže prilika, pokušati da se izborimo za povratak u bh. elitu”, dodao je Mikić.
Sinovi
Oba sina Borislava Mikića treniraju fudbal u Rudar Prijedoru.
Stariji Stefan (1997.) je iz kadetskog sastava prešao u juniorski, dok je mlađi Filip (2002.) u ekipi pionira – predtakmičara.
