[dropcap]BEOGRAD[/dropcap] U prvoj deceniji 21. vijeka činilo se da srpska košarka nema nasljednike Ranka Žeravice, Dušana Ivkovića, Svetislava Pešića, Božidara Maljkovića, Željka Obradovića i drugih iz “stare garde” jugoslovenske trenerske škole, ali sve govori da oni ipak ne moraju da brinu.
Osvojenom srebrnom medaljom na nedavno završenom Svjetskom prvenstvu selektor košarkaša Srbije Aleksandar Đorđević ušao je u odabrano društvo i s pravom može da dobije epitet predvodnika novog talasa srpskih trenera. Nekada veliki košarkaš, poznat po ulozi lidera u svakom timu u kojem je igrao, čovjek koji je postizao odlučujuće poene koji su donijeli bezbroj trofeja, već je pokazao da će biti veliki i u ovom poslu.
Trenersku karijeru počeo je u Italiji, gdje je i kao košarkaš ostavio dubok trag. Praktično je iz patika uskočio u odijelo 2006, kada je sjeo na klupu Milana. U gradu mode zadržao se jednu sezonu, zatim pauzirao do 2011, kada je preuzeo posrnuli Beneton, ali nije uspio da se izbori sa svim problemima, pa je klub i definitivno ugašen 2012.
Staloženo je čekao novi angažman, koji je došao u decembru 2013, kada je na poziv ljudi iz Košarkaškog saveza Srbije dao potvrdan odgovor. Već poslije 9 mjeseci uspio je ono što niko nije očekivao, a o tome govori i veličanstven doček više od 20.000 ljudi na platou ispred Skupštine Beograda, gdje je Đorđević kao igrač slavio još davne 1995, poslije 41 poena ubačenog u finalu Evropskog prvenstva protiv Litvanije.
Đorđevićev saigrač iz reprezentacije Saša Obradović već je poznato i priznato trenersko ime u Evropi. Titula sa Kelnom 2006. u Njemačkoj, zatim epizode u Kijevu i Turovu, a onda je uslijedio novi ozbiljan angažman. Preuzeo je ekipu ukrajinskog Donjecka i u prvoj sezoni zauzeo drugo mjesto u prvenstvu, da bi već sljedeće ovom ambicioznom klubu donio prvu titulu prvaka Ukrajine. Uz to, stigao je do četvrtfinala Evročelendž kupa.
Ubrzo je uslijedio poziv iz Albe u kojoj je igrao tri godine. I dan danas vodi ovaj tim, sa kojim je u subotu naveče osvojio drugi trofej. Poslije Kupa Njemačke bio je najbolji i u Superkupu. Učenik je nadmudrio učitelja, pošto ambiciozni Bajern, koji je u prethodne dvije godine uložio milione evra, sa klupe predvodi Svetislav Pešić.
Još jedan u nizu mladih stručnjaka je Aleksandar Trifunović. Karijeru je počeo u Crvenoj zvezdi, a najveći trag ostavio je u Litvaniji. U dva navrata vodio je Lijetuvos Ritas i pri tom osvojio Baltičku ligu, igrao finale ULEB kupa i Top 16 Evrolige.
Poslije epizoda u Panioniosu i Spartaku iz Sankt Peterburga preuzeo je najveći klub u Litvaniji Žalgiris i suvereno osvojio prvenstvo, Baltičku ligu i litvanski kup. U decembru 2013. je postao trener kazahstanske Astane sa kojom je osvojio prvenstvo ove zemlje i vrlo uspješno nastupa u VTB ligi, zajedno sa nekolicinom evroligaša CSKA, Uniks, Žalgiris, Lokomotiva…
Na našoj listi nalazi se još jedan Aleksandar – Džikić. Poslije izuzetno uspješnog rada u mlađim kategorijama Partizana i Beovuka, postao je asistent u taboru “crno-bijelih”. U periodu od 1999. do 2005. učestvovao je u četiri osvajanja prvenstva, a potom dobio poziv NBA tima Minesota Timbervulvsa, gdje je kao pomoćni trener proveo dvije godine.
Poslije toga počeo je sa samostalnom žetvom trofeja trenirajući slovenačke timove Olimpiju i Krku. Sa Olimpijom je u prvoj sezoni osvojio “duplu krunu”, a potom prešao u Krku. Osim nove titule državnog prvaka osvojio je i Evročelendž kup, a zatim prešao u Lijetuvos Ritas sa kojim je stigao do trećeg mjesta na završnom turniru Evrokupa. Potom se vratio u Novo Mesto i u sezoni 2013/14. osvojio “duplu krunu”. I dan danas sjedi na klupi drugog najtrofejnijeg slovenačkog tima.
Pored četvorice nabrojanih, svakako treba spomenuti i imena Vlade Vukoičića, prvaka Jadranske lige sa FMP Železnikom iz 2006, zatim osvajača prvenstva Poljske sa Zijelonom Gorom Mihajla Uvalina, Banjalučanina na klupi rumunskog prvaka Asesofta Vladimira Arnautovića, šampiona Mađarske sa Solnokom Dragana Aleksića…
Kokoškov
Iako ima samo 42 godine, od 2000. ime Igora Kokoškova sa poštovanjem izgovaraju “preko bare”.
Naime, mladi srpski trener, koji je zbog povrede prerano završio karijeru, otisnuo se u NBA karavan odmah poslije završene trenerske škole u Beogradu. Bio je pomoćnik prvo na koledžu Misuri, a zatim u LA Klipersima, Detroitu, Finiksu i sada Klivlendu.
Pored toga, od 2008. uspješno predvodi selekciju Gruzije, koju je uspio da odvede na Evropsko prvenstvo 2011. i 2013.
Bio je kandidat i da naslijedi Dušana Ivkovića na klupi “orlova”, ali je prednost dobio Aleksandar Đorđević.
Milojević i Gurović
Strateg Mega Vizure Dejan Milojević često se u trenerskim krugovma pominje kao čovjek koji će jednog dana dotaći visine.
Sa mladom ekipom iz Zemuna (koja je prošle sezone bila domaćin u Smederevu, a ove će biti u Sremskoj Mitrovici) već dvije sezone u ABA ligi pravi odlične rezultate, a već je stvorio trojicu igrača koji su izabrani na NBA draftu ove godine – Vasilija Micića, Nemanju Dangubića i Nikolu Jokića.
Milan Gurović je kao pomoćnik počeo u Crvenoj zvezdi, a potom preuzeo Radnički iz Beograda. Za sada je na početku, ali mu stručnjaci predviđaju brz napredak.
