Holandija je u kvalifikacijskoj utakmici grupe A izgubila od Bugarske 2:0 i prijeti joj propuštanje drugog velikog takmičenja zaredom.
Na Euro 2016. je, zbog povećanja broja učesnika, išlo “pola Evrope”, a mnoge su reprezentacije dobile priliku debitovati na kontinentalnoj smotri.
Međutim, u tom nimalo probranom i ekskluzivnom društvu se nije našla Holandija. Za osvajačima kvalifikacijske grupe Česima su zaostali devet bodova, za drugim Islandom sedam, a nije im bilo blizu čak ni treće mjesto koje je Turska osvojila s pet bodova prednosti.
Posljednji debakl protiv Bugarske je stvorio pravu buru u Holandiji. Selektor je dobio otkaz, a cijeloj je fudbalskoj Evropi definitivno postalo jasno da je nekadašnja fudbalska velesila svedena na prosječnu evropsku reprezentaciju.
“Izgubljena generacija” holandskog fudbala
Tridesttrogodišnji Arjen Roben je i dalje najveća holandska zvijezda. U reprezentaciji je još prisutan i tridesetdvogodišnji Vesli Snajder. Na drugoj strani terena je priliku dobio gotovo dvostruko mlađi Matijs de Ligt, sedamnaestogodišnji branič koji je trebao paziti na dvostrukog strijelca Deleva.
Razlog ovakvoj generacijskoj raznolikosti u Holandiji je posljedica nedostatka kvalitete. Generacija Robena i Snajdera, koja je 2014. u Brazilu uzela bronzu, nikad nije dobila adekvatne zamjene, a posljedica su ovakvi eksperimenti.
Nasljednici zadnje velike holandske generacije su trebali biti igrači koji su 2007. osvojili U-21 Evropsko prvenstvo. Predvodnici tog tima su bili Rojston Drente i Rajan Babel – prvi je danas u penziji s 29 godina, a drugom je karijera u padu još od 2011. kada je napustio Liverpol. Holanđani više ne uspijevaju svoje talente pretvoriti u svjetske klase. Pomenuta dvojica su najbolji primjer toga. U tu grupu ulaze i igrači poput Ibrahima Afelaja i Eljera Elije, a na vrata grupe neostvarenih holandskih talenata sve jače kuca i Memfis Depaj. Dio problema leži u njihovim ranim odlascima u inozemstvo iz nekad mnogo jače Eredivisije, ali postoje i dublji razlozi koji su prisilili čelne ljude holandskog fudbala na akciju za spas tog sporta u Holandiji.
Šta se dogodilo s fabrikom talenata koja je naučila svijet igrati fudbal?
Gotovo je nevjerovatan broj velikih igrača i trenera koje je svijetu dala država od tek 17 miliona ljudi. Osim njih, dali su fudbalu u trajno nasljeđe i totalni fudbal, avangardnu i revolucionarnu filozofiju koja je postala nacrt modernog fudbala.
Nju su kasnije mnogi kopirali i nadograđivali, a kao i u mnogo drugih slučajeva učenici su nadmašili učitelje. Holandski stil je zastario i treba mu modernizacija, a nacija koja je nekad učila druge fudbalu se sada nalazi u ulozi učenika.
“Cijeli svijet je napredovao u fudbalu, a mi smo ostali na mjestu. Igra se mijenja, kao i igrači. Događa se evolucija u brzini, pozicioniranju, igranju u više sistema. Uspješni timovi mogu igrati u različitim sistemima, moramo to moći i mi,” rekao je Bert Van Ostven iz holandskog saveza.
Kako su učitelji postali učenici
Holandija je “zapela” u svom tradicionalnom 4-3-3 sistemu i promjene su bile nužne. Odlučili su se za potpuno restrukturiranje omladinskog sistema slično onom njemačkom koje je od Elfa stvorilo prvaka svijeta. Međutim, Nijemci su puno ranije od Nizozemaca shvatili da im trebaju promjene i prilično su bezbolno odradili tranziciju iz stare u novu školu njemačkog fudbala.
“Stvari su išle prema dolje, ali niko to nije primjećivao ili možda to nisu htjeli vidjeti,” rekao je o stanju u legendarnoj Ajaksovoj akademiji veliki napadač Denis Bergkamp.
Holandija se ne muči samo sa stvaranjem vrhunskih igrača nego i trenera, a čak i susjedna Belgija, kojoj su se u prošlosti rado rugali zbog nedostatka nogometnog umijeća, je danas “svjetlosnim godinama” ispred njih. Rezultati projekta “Holandske škole 2.0” se očekuju tek od 2022. godine, a dotad navijačima predstoji agonija uz veliku mogućnost propuštanja još barem jednog velikog takmičenja.
(dnevnik.hr)
